“Život
izjednačuje
sve
ljude,smrt
otkriva
istaknute”
(Bernard
Shaw) |
Životni
put
i
djelo
Rudolfa
Arapovića

Poznati i dugogodišnji politički emigrant, ustrajni i dosljedni borac za oslobođenje i slobodu države Hrvatske, istaknuti politički pisac, kritičar i publicist Rudolf Arapović, nakon trogodišnjeg, mukotrpnog hrvanja s bolešću kožnog raka, u petak 3. kolovoza ove godine, u ranim jutarnjim satima, u prisutnosti supruge Marije i sina Gorana, umro je u svom domu, u malom mjestu Savršćak, blizu Samobora. U ponedjeljak, 6. kolovoza pokopan je u malom i lijepom groblju u mjestu Otruševac nedaleko Samobora. Sprovod su vodila dvojica svećenika, nekadašnji emigrant i Rudolfov prijatelj dr. fra Vjekoslav Lasić i fra Nediljko Knezović, župnik u Udbini, inicijator i predvodnik gradnje nove crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Na groblju, u ime pokojnikove obitelji, rodbine, prijatelja i znanaca, od Rudolfa Arapovića se oprostio dr. Anđelko Mijatović, njegov bliski prijatelj iz zagrebačkih, studentskih dana, a Ivan Šaravanja u ime Hrvatske republikanske zajednice, (nekadašnja Hrvatska republikanska stranka), kojoj je u emigraciji, početkom sedamdesetih godina, pripadao pokojni Arapović. O pokojniku je u crkvi govorio fra Vjekoslav Lasić. Govorio je o njemu kao čovjeku, vjerniku, domoljubu i intelektualcu. Naglasio je da je pokojnik svojim životom ostvario najljepšu definiciju čovjeka, jer je cijeli život sebe darivao za dobro drugih.
“Biti čovjek znači biti za drugoga. Pokojni je Rudolf živio za drugoga, za Hrvatsku. Bio je zagovornik - i to cijeli svoj život- neotuđivog i nezastarivog prava hrvatskog naroda na slobodnu i nezavisnu državu Hrvatsku, uvjeren da narod ne može opstati kao narod bez svoje vlastite države. Kao intelektualac i hrvatski domoljub bio je ljubitelj pisane riječi. „Čitav je život tragao za istinom... Tu je istinu hrabro svjedočio, čvrsto uvjeren da je svjedočenje istine istoznačnica za navještanje slobode. Do zadnjeg je daha svoga života, kao urednik raznih glasila, pisao. Rudolf je bio vjernik. Poznato mi je da je sa svojom suprugom Marijom išao na devetnicu u čast bl. Ivana Merza u baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj. Nije nestao, jer je vjerovao. Pokojni je Rudolf, mi čvrsto vjerujemo, sada u nebu i bdije nad sudbinom svoje obitelji i svoje Hrvatske. Moli Oca nebeskoga da naša Hrvatska bude pravednija, ljepša, malo drukčija od današnje, barem mrvicu veća.” (Fra Vjekoslav Lasić).

Na groblju, u oproštajnom govoru, dr. Mijatović je istakao Rudolfove intelektualne sposobnosti, njegove životne tegobe, žrtve i doprinose u stvaranju i izgradnji današnje države Hrvatske. Opisao je njegov ljudski put i poteškoće s kojima se je susreo u najranijim godinama. Još kao dječak, kroz životne prilike i poteškoće svoje obitelji, posebno svoje starije braće, R. Arapović je okusio gorčinu i otrov jugoslavenstva i jugoslavneskog komunizma koji su, nakon propasti Nezavisne Države Hrvatske, pobornici nove Titove Jugoslavije silom nametnuli. Ni kriv ni dužan, u ranoj dječijoj dobi, neposredno iza propasti NDH, postao je izbjeglica i sa svojom obitelji ”našao se je na Križnom putu.” Od tada pa do uspostave današnje države Hrvatske njegov je život bio pod budnim okom jugoslavenske tajne policije, život prognanika, izložen svakodnevnim žrtvama i trajnoj opasnosti.
“Koliko se vidi iz dostupne dokumentacije, zloglasna tajna jugoslavenska policija Udba prati ga još od rednjoškolskih dana u Visokom 1950-ih godina, a posebno od kolovoza 1964. Kad su 1965.u Zagrebu bacani protujugoslavenski letci i on je, zajedno s više kolega i prijatelja, uhićen 7. lipnja 1965. Kao student treće godine studija i nakon opsežne, iscrpne i za mnoge vrlo teške istrage 25.ožujka 1966. na Okružnom sudu Zagreb osuđen je, zbog čitanja i davanja drugima na čitanje emigrantskog tiska kao trećeoptuženi, s još petoricom kolega i prijatelja, na godinu dana zatvora koju je izdržao u Zagrebu. „Četiri i pol mjeseca nakon izlaska iz zatvora, 25. listopada 1966., zajedno s prijateljem i suosuđenikom Brunom Bušićem prebjegao je u Austriju.” (Dr. Anđelko Mijatović)
Sime Letina
Izbjeglički život
|
|
|
In memoriam`
|
Rudolf
Arapović
Radio je
tesko i
neumorno
za svoju
Domovinu
i njen
dugo-godisnji
napaceni
narod.
Rudolf
Arapovic
je bio
je
hrvatski
rodoljub
par
excellence.
Ime
Rodolf
Arapovic
vjecno
ostaje
kao
primjer
ljubavi
za
njegovu
(i nasu)
dragu
domovinu.
A nase
prijateljstvo
simbol
jedinstva
i
nade za
bolju
buducnost
naseg
naroda u
Hrvatskoj,
i BiH.
Neka je
vjecna
slava
nasem
prijatelju
i
rodoljubu
kremen
karaktera
Rudolf
Arapovicu!
Neka Te
dragi
Bog
obdari.
Tvoj
brat i
supatnik
u
tudjini,
Ekrem
Spahic
Fritch,
Texas
Nek mu
kristalna
suza
osvijetli
put u
Kraljevstvo
Nebesko.
Laka mu
hrvatska
zemlja,
bliska
kao sam
njegov
zivot, i
smrt, a
smrt mog
strica
Rudolfa
Arapovic
uopce
nije
smrt,
tek
jedna
suza,
ili koja
vise, na
Putu
Vjecnom.
Znam da
mu je
Sv.
Petar
otvorio
Vrata,
na kraju
molitve,
i da je
vec
nasao
put u
Vjecni
Mir.
Ivana
Arapović
Otisao je veliki covjek i iskreni domoljub vrijedan postovanja, koji je do svog poslijednjeg trenutka marljivo i samozatajno radio na realizaciji tisucljetnog hrvatskog sna o slobodnoj hrvatskoj drzavi. Gubitak je nenadoknadiv ali i nakon necijeg fizickog odlaska ostaju njegova djela, njegove rijeci, njegove knjige, ... i dalje zive. Ljubav i postovanje takodjer ne umiru. Dragog Rudolfa sam postivao.
«Hrvatski narod ima jedino uporiste i jedinu snagu u moralnim nacelima. Sve drugo je protiv nas». Za taj je motto zivio Rudolf Arapovic, i kada se to ostvari ostvariti ce se i tisucljetni hrvatski san, a cije je temelje Arapovic sagradio.
Izrazavam iskrenu sucut kako rodbini gospodina Arapovica tako i svim hrvatskim domoljubima.
Darko Belović
Zbogom
hrvatski
viteze
Iskrena
sucut
obitelji
i
prijateljima.
Njegov
odlazak
je
veliki
gubitak
za
cijeli
hrvatski
puk. Sa
hrvatima
kao sto
je bio
on mogla
bi se
napraviti
jaka,
postena
i slozna
Hrvatska.
Ilko
Milic iz
Busovace
|
|
|