Bruno Busic |  Zvonko Busic  Hrvati AMAC  | Free Zvonko Busic Petition | HBK | HKR | Glas Koncila | Radio Marija

     In memoriam` 

“Život izjednačuje sve ljude,smrt otkriva istaknute” (Bernard Shaw)

 

Životni put i djelo Rudolfa Arapovića

rudolf_arapovic

Poznati i dugogodišnji politički emigrant, ustrajni i dosljedni borac za oslobođenje i slobodu države Hrvatske, istaknuti politički pisac, kritičar  i publicist Rudolf Arapović, nakon trogodišnjeg, mukotrpnog hrvanja s bolešću kožnog raka, u petak 3. kolovoza ove godine, u ranim jutarnjim satima, u prisutnosti supruge Marije i sina Gorana, umro je u svom domu, u malom mjestu Savršćak, blizu Samobora.  U ponedjeljak, 6. kolovoza pokopan je u malom i lijepom groblju u mjestu Otruševac nedaleko Samobora. Sprovod su vodila dvojica svećenika, nekadašnji emigrant i Rudolfov prijatelj dr. fra Vjekoslav Lasić i fra Nediljko Knezović, župnik u Udbini, inicijator i predvodnik gradnje nove crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Na groblju, u ime pokojnikove obitelji, rodbine,  prijatelja i znanaca, od  Rudolfa Arapovića se oprostio dr. Anđelko Mijatović, njegov bliski prijatelj iz zagrebačkih, studentskih dana, a Ivan Šaravanja u ime Hrvatske republikanske zajednice, (nekadašnja Hrvatska republikanska stranka), kojoj je u emigraciji, početkom sedamdesetih godina, pripadao pokojni Arapović. O pokojniku je u crkvi govorio fra Vjekoslav Lasić. Govorio je o njemu kao čovjeku, vjerniku, domoljubu i intelektualcu. Naglasio je da je pokojnik svojim životom ostvario najljepšu definiciju  čovjeka, jer je cijeli život sebe darivao za dobro drugih.           

“Biti  čovjek znači biti za drugoga. Pokojni je Rudolf živio za drugoga, za Hrvatsku. Bio je zagovornik - i to cijeli svoj život- neotuđivog i nezastarivog prava hrvatskog naroda na slobodnu i nezavisnu državu Hrvatsku, uvjeren da narod ne može opstati kao narod bez svoje vlastite države. Kao intelektualac i hrvatski domoljub bio je ljubitelj pisane riječi. „Čitav je život tragao za istinom... Tu je istinu hrabro svjedočio,   čvrsto uvjeren da je svjedočenje istine istoznačnica za navještanje slobode. Do zadnjeg je daha svoga života, kao urednik raznih glasila, pisao. Rudolf je bio vjernik. Poznato mi je da je sa svojom suprugom Marijom išao na devetnicu u  čast bl.  Ivana Merza u baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj. Nije nestao, jer je vjerovao. Pokojni je Rudolf, mi čvrsto vjerujemo, sada u nebu i bdije nad sudbinom svoje obitelji i svoje Hrvatske. Moli Oca nebeskoga da naša Hrvatska bude pravednija, ljepša, malo drukčija     od današnje, barem mrvicu veća.”  (Fra Vjekoslav Lasić).

http://www.ra.hrvati-amac.com/images/cemernicaarapovic%20016.jpg

          Na groblju, u oproštajnom govoru, dr. Mijatović je istakao Rudolfove intelektualne sposobnosti, njegove životne tegobe, žrtve i doprinose u stvaranju i izgradnji današnje države Hrvatske. Opisao je njegov ljudski put i poteškoće s kojima se je susreo u najranijim godinama. Još kao dječak, kroz životne prilike i poteškoće svoje obitelji, posebno svoje starije braće, R. Arapović je okusio gorčinu i otrov jugoslavenstva i jugoslavneskog komunizma koji su, nakon propasti Nezavisne Države Hrvatske, pobornici nove Titove Jugoslavije silom nametnuli. Ni kriv ni dužan, u ranoj dječijoj dobi, neposredno iza propasti NDH,  postao je izbjeglica i sa svojom obitelji  ”našao se je na Križnom putu.” Od tada pa do uspostave današnje države Hrvatske njegov je život bio pod budnim okom jugoslavenske tajne policije, život prognanika, izložen svakodnevnim žrtvama i trajnoj opasnosti.

“Koliko se vidi iz dostupne dokumentacije, zloglasna tajna jugoslavenska policija Udba prati ga još od rednjoškolskih dana u Visokom 1950-ih godina, a posebno od kolovoza 1964. Kad su 1965.u Zagrebu bacani protujugoslavenski letci i on je, zajedno s više kolega i prijatelja, uhićen 7. lipnja 1965. Kao student treće godine studija i nakon opsežne, iscrpne i za mnoge vrlo teške istrage 25.ožujka 1966. na Okružnom sudu Zagreb osuđen je, zbog čitanja i davanja drugima na čitanje emigrantskog tiska kao trećeoptuženi, s još petoricom kolega i prijatelja, na godinu dana zatvora koju je izdržao u Zagrebu. „Četiri i pol mjeseca nakon izlaska iz  zatvora, 25. listopada 1966., zajedno s prijateljem i suosuđenikom Brunom Bušićem prebjegao je u Austriju.” (Dr. Anđelko Mijatović)

Sime Letina

Izbjeglički život

 

                   

In memoriam` 


Rudolf Arapović

 

Radio je tesko i neumorno za svoju Domovinu i njen dugo-godisnji napaceni narod. Rudolf Arapovic je bio je hrvatski rodoljub par excellence. Ime Rodolf Arapovic vjecno ostaje kao primjer ljubavi za
njegovu (i nasu) dragu domovinu. A nase prijateljstvo simbol jedinstva i nade za bolju buducnost naseg naroda u Hrvatskoj, i BiH.

Neka je vjecna slava nasem prijatelju i rodoljubu kremen karaktera Rudolf Arapovicu! Neka Te dragi Bog obdari.

Tvoj brat i supatnik u tudjini,
Ekrem Spahic
Fritch, Texas


Nek mu kristalna suza osvijetli put u Kraljevstvo Nebesko.
Laka mu hrvatska zemlja, bliska kao sam njegov zivot, i smrt, a smrt mog strica Rudolfa Arapovic uopce nije smrt, tek jedna suza, ili koja vise, na Putu Vjecnom.
Znam da mu je Sv. Petar otvorio Vrata, na kraju molitve, i da je vec nasao put u Vjecni Mir.

Ivana Arapović  

Otisao je veliki covjek i iskreni domoljub vrijedan postovanja, koji je do svog poslijednjeg trenutka marljivo i samozatajno radio na realizaciji tisucljetnog hrvatskog sna o slobodnoj hrvatskoj drzavi. Gubitak je nenadoknadiv ali i nakon necijeg fizickog odlaska ostaju njegova djela, njegove rijeci, njegove knjige, ... i dalje zive. Ljubav i postovanje takodjer ne umiru. Dragog Rudolfa sam postivao.
«Hrvatski narod ima jedino uporiste i jedinu snagu u moralnim nacelima. Sve drugo je protiv nas». Za taj je motto zivio Rudolf Arapovic, i kada se to ostvari ostvariti ce se i tisucljetni hrvatski san, a cije je temelje Arapovic sagradio.

Izrazavam iskrenu sucut kako rodbini gospodina Arapovica tako i svim hrvatskim domoljubima.

Darko Belović

Zbogom hrvatski viteze

Iskrena sucut obitelji i prijateljima. Njegov odlazak je veliki gubitak za cijeli hrvatski puk. Sa hrvatima kao sto je bio on mogla bi se napraviti jaka, postena i slozna Hrvatska.

Ilko Milic iz Busovace